понедељак, 26. септембар 2016.

ŽELIM SLAVITI

Ne želim se više javiti
poznaniku svom,
prijatelju neznanom,
nekoj površnoj reči...

Ne želim reći: "Dobro jutro..."

Ne želim više tapkati u tom
ritmu koji uspeva da spreči
moje pokrete da se slobodno
kreću uz sreću
što sam oslobođena...

Ne želim se zaustaviti...

Ne mogu više razmišljati
o nejasnim mislima
i pridavati im značaj i snagu...
Ne mogu umišljati neku dragu
i sigurnu silu
koja ne postoji...

Želim sebe osetiti
u osmehu svom.
I u trenu tom
želim slaviti
što sam samo svoja...

понедељак, 19. септембар 2016.

"SPAŠENA"

Mnogi su na svetu spašeni,
a istovremeno nose žig
spasilačkih nogu...
Jer niko visoku
cenu ne plaća uzalud...

Za svaki trud postoji naplata...

I pri tome veruju,
jer verovati želi svako,
a verovanje polako
postaje prasak...

I svaki prasak nosi novi život.

Mnogi su na svetu bili sami,
a nisu to umeli videti i čuti...
Pa kada poveruje nešto moje
da je spašeno i nije samo...

Negde tamo sluti znanje
da biti spašen i ne biti sam
nije poznat i znan
doživljaj...

I da duboke sreće ne postoje,
no je kroje zablude nečije,
što iza leđa stoje...

I samo stoje...

субота, 10. септембар 2016.

PRIČA O NEKOLIKO DANA

Priča o nekoliko dana ne postoji.
Ona uvek u sebi broji
i one prethodne, koji nisu bili,
i one naredne, nakon svršetka...
I sve dane koji su se slili u tih nekoliko.

U nekoliko dana možeš se roditi,
još jednom,
lepši i bolji.
Ali nisu dani uvek po volji našoj.
I ne traju večno.

A svako srećno
rođenje se pamti
i ništa ne nestaje
po satu i danima,
pa možda i nije kraj
kada na kraj liči.
Jer svaka iluzija o priči
čini da ona i dalje traje...