DUŽNIK

Kako čovek zasluži da ga neko voli? Kako nekoga zaduži za život ceo, a uzima, sa kamatom, deo po deo, nepotrebne naplate? Kako čovek mirno sedi, dok mu dužnik, preko puta, u bojama jeseni bledi i gužva mu se koža... Kako u blagostanju, prolazi i govori o dobroti svojoj, kojoj niko ne poznaje lice... Taj čovek nije zaslužio da ga neko voli... On je samo zadužio jedno vreme da svanjava u njegovu korist, i dok se kamata gomila, ruka se slomila, odavno slomila, od tereta duga...

I nije samo slomljena ruka.
A porasla je tuga dužnika koji plaća i vraća ono što nije uzeo...