Suze,
već jedna ustajala svakodnevnica,
koja me ne napušta.
Moj prijatelj stari
koji ne mari
za natekle oči...
Jedna ustajala svakdnevnica,
brbljiva odveć
sa naglaskom
jasnim
i porukom da kasnim
u svom putovanju.
Ne polazim i ne odlazim
nikuda,
a proklinjem svakoga dana,
ovaj mali kutak
u kojem čami
prazno telo
i živim neveselo
onako kako moram...
Suze i potraga
za osmehom
čoveka kojeg nema više,
a na njega još uvek miriše
moja kosa...
I molba da se probudi
iz sna osude i begstva...
Suze
u ime nekadašnjeg prijateljstva,
neprežaljenog...
Нема коментара:
Постави коментар