среда, 30. септембар 2015.

NISAM DORASLA SVOJOJ PESMI

Ti...
ostalo su samo izgovori, bežanja, skrivanja, i neiskrena upućivanja na nešto drugo i na neke druge, koji ispod iste duge nisu pokisli mojim okom, i nisu obojeni visokom akustikom reči. Samo ti...
U svemu ti, onaj koji budi najraznovrsnije moje ćudi. Onaj zbog koga poludi srce od sreće, al zbog tuge veće, koja je uvek jača, od plača ne može govoriti. Samo ti, jer sve drugo je manje bitno, i suviše sitno... I zbog toga što si u svemu samo ti, nisam dorasla svojoj pesmi i nemojte me pitati, jer nemam snage čitati o tebi... U svemu si ti, prikriveno, dobro uobličeno i nedokučivo svakom umu, ali u drhtavom šumu moga glasa, to bi se moglo otkriti... Zato, nisam dorasla svojoj pesmi i ne mogu je čitati.
Ne želim tebe otkrivati, jer sam navikla skrivati blago u zaključanim stihovima.

Нема коментара:

Постави коментар